Od pamtivijeka naši su prostori bili poznati po obradi zemlje. Početkom prošlog stoljeća situacija je za sve zemljoradnike bila teška; zemlja je obrađivana na primitivan način, gospodarstvo je bilo zaostalo, a golemi trud koji je bio uložen u obradu zemlje rezultirao je često malim prinosima. Najveća prepreka gospodarskom razvoju bila je zaostalost poljoprivrede. Velik utjecaj na količinu prinosa imale su i vremenske prilike koje su nekad bile toliko nepovoljne da od prinosa ne bi bilo ništa. Položaj zemljoradnika bio je još više pogoršan ratovima i forsiranjem kapitalizma koji je iskorištavao seljake.

 Osnivanje zemljoradničke zadruge 

          Postalo je jasno kako je za pojedinca nemoguće pružanje otpora ovakvim okolnostima. Zemljoradnici su uvidjeli da će združenim snagama moći donekle podići na noge posrnulo poljodjelstvo, oduprijeti se ugnjetavanju stranog kapitala i modernizirati zaostali način obrade zemlje. Po prvi puta o Bosni i Hercegovini, seljaci su zajedno stali u obranu svojih interesa, te su na inicijativu Tolišanina fra Ilije Oršolića 16. listopada 1904. osnovali «Seljačku zadrugu s ograničenim jamčenjem u Orašju». Osnivačka skupština se održana u prostorijama Narodne osnovne škole u Tolisi. Prvu osnivačku skupštinu činili su zemljoradnici, većinom iz Tolise, ali i iz susjednih sela.  Između ove zemljoradničke zadruge i ostalih običnih štedionica u Bosni i Hercegovini ima velika razlika. Zemljoradnička zadruga osnovana u Tolisi je prva udruga koja za primarni cilj ima zaštitu seljaka i njihovih interesa; seljak je toliškoj zemljoradničkoj zadruzi bio na prvom mjestu. Uloga zemljoradničke zadruge je bitna za povijest čitave Bosanske Posavine: kreditirala je zemljoradnike i tako im omogućila sredstva za život, nabavljala je potrebne alate za obradu zemlje po nižim cijenama, samim tim je donijela modernizaciju poljodjelstva, organizirala je štednje i dala poticaj drugim krajevima Bosne i Hercegovine za osnivanje takvih udruga.

        Na osnivačkoj skupštini reguliran je rad i djelovanje zemljoradničke zadruge Pravilima koja su bila sačinjena od 64 članka. Ovakav ustroj bio je u skladu sa tadašnjim Trgovačkim zakonom za Bosnu i Hercegovinu. Za prvog predsjednika Zadruge izabran je fra Ilija Oršolić, tadašnji gvardijan Franjevačkog samostana Tolisa, za potpredsjednika Mihajlo Rebba, posjednik iz Orašja, za blagajnika Josip Kočiš, učitelj iz Tolise. Fra Ilija Oršolić se nakon godinu dana djelovanja u Zadruzi povukao, a njegovo mjesto zauzima Mihajlo Rebba. Pravila koja su ustrojena na osnivačkoj skupštini vrijedila su i dalje, a bila su preporučivana i za sve ostale zemljoradničke zadruge u Bosni i Hercegovini. Na osnivačkoj skupštini zadruge djelovalo je dosta Tolišana koji su svoje mjesto našli u svim organima upravljanja: fra Ilija Oršolić, Nika Mikić, Josip Kočiš, Marijan Dominković, Joso Dominković, Ivo Nedić.

Zlatno doba Zadruge 

          Zemljoradnička zadruga Tolisa svoj procvat doživljava završetkom Drugog svjetskog rata, u novostvorenoj Jugoslaviji. Unatoč ratom poharanim selima, Zadruga se baca na posao i organizira izgradnju zemlje.

Poljoprivredna proizvodnja koja je bila sve naprednija i koju je poticala Zadruga rezultirala je ljepotom, bogaćenjem i moderniziranjem ne samo naše Tolise nego i susjednih sela. Tolisa je dobivala sve suvremenije građevine i gospodarske objekte i standard života je bio sve viši. Zadruga je toliko godina imala velik utjecaj na život u Tolisi, održavala bliskost između zemljoradnika i zadružnog pokreta i nikad nije napuštala svoje članove; bila je uz njih u doba cvjetanja seoskog gospodarstva, ali i teških kriza. Ovakav je odnos rezultirao međusobnim neraskidivim povjerenjem i održanjem duha zadrugarstva. Zadruga je postizala najbolje rezultate u državi zahvaljujući jedinstvu i tako je zadobila dobar ugled i na krupnijem planu.

 Oživljavanje Zadruge

    U zadnjih desetak godina nikome nije pošlo za rukom povratiti staru slavu Zemljoradničke zadruge Tolisa. Naznaka o promjenama ipak ima. Pojedini državni programi unose tračak nade u ovu oblast. Država je spremna izdvojiti novčana sredstva za poticanje poljoprivredne proizvodnje i Zadružni savez Bosne i Hercegovine. Ova ulaganja kao krajnji cilj imaju uspješno djelovanje zadruga diljem Bosne i Hercegovine, ali i poboljšanje poljoprivredne proizvodnje. Ukoliko ne dođe do promjena na ovom području, pomaka u progresu poljoprivrede i «Zadruge» Tolisa neće doći do jačanja poljoprivrede kao strateški bitne djelatnosti za naše područje.

        Lijepo bi bilo vidjeti našu tolišku «Zadrugu» kako opet povezuje ljude našeg sela, kako opet donosi boljitak selima uopće! Lijepo bi bilo vidjeti da i nakon 103 godine u nama još uvijek ima zajedničkog duha i volje za stvaranjem jedinstva koje je donijelo toliko dobra Bosanskoj Posavini!

Pripremila:  Ana Marošević (Jose Škicina)